Digitalne
ili ukoričene knjige?
Čitanje
knjiga važno je u životu svakog čovjeka. Barem je u mome životu tako, i to od
djetinjstva, a nadam se da će ostati do kraja života.
Knjige su za mene izvor znanja, mudrosti… Čitajući ih, uživam u njima i opuštam se. Do knjiga za čitanje može se doći na različite načine. Ne moraju se knjige samo kupovati, mogu se posuditi u knjižnici ili se mogu čitati e-knjige.
Iz mog čitalačkog djetinjstva
Slikovnice su bile moje prve knjige s kojima sam se susrela još u najranijoj dobi i sretna sam što ih mogu ubrojiti u jednu od dražih uspomena iz djetinjstva. Tekst, ilustracije i cjelokupni dizajn slikovnica jako me privlačio i zanimao. Moram priznati da sam bila oduševljena slušajući razne bajke i basne, a kasnije, kako sam odrastala, slikovnice sam zamijenila dječjim knjigama, dok su danas to dobri romani, bestseleri, novele…
Moje osobno iskustvo – fizičke ili digitalne knjige?
Imam
iskustva s čitanjem fizičkih kao i digitalnih knjiga. Mogu reći da više volim
čitati fizičke knjige jer, čitajući ih, do izražaja dolazi moj taktilni
doživljaj, gdje knjigu mogu osjetiti, pomirisati i zapamtiti. Ne želim se
previše prepustiti tehnologiji, barem što se knjiga tiče, jer u rukama volim
držati klasičnu knjigu i osjetiti njezin miris. Papirnatu, odnosno fizičku
knjigu mogu u bilo kojem trenutku uzeti u ruke i čitati, dok se za digitalno
čitanje, moram priznati, služim Internetom, a baterija računala uvijek mi je puna.
Fizička knjiga za mene ima privlačniji format i dotiče me na emocionalnoj
razini, dok čitajući digitalnu knjigu, sam proces čitanja mi dosadi. Okretati i
listati stranice knjige, a još više podcrtavati ili označiti neku misao ili
poruku, pruža mi veliko zadovoljstvo.
Nema mi ljepšeg osjećaja od istraživanja knjiga dok hodam knjižnicom i pronalazim blago na policama, pa čak i da se radi o nekoj staroj prašnjavoj knjizi, jer ona često nosi mnogo toga u sebi. Mnogo puta je prolistana, mnogo puta promišljena i sigurno čeka još mnogo novih čitatelja. Fizičku knjigu mogu preporučiti za čitanje, mogu je posuditi ili pokloniti.
Gledajući knjige na
svojim policama, uvijek me podsjete na vrijeme i mjesto gdje sam ih čitala i
vraćaju me u prošlost.
Dizajn
Kod odabira i kupovine knjiga ne vodim se poslovicom: „Ne sudi knjigu po koricama”, premda znam da je prvi dojam vrlo bitan.
Obično kad kupujem knjigu, točno znam koju želim, i ako su korice još lijepo oslikane, zadovoljstvu nema kraja. Za kupce koji još ne znaju što žele kupiti, dizajn, odnosno korice knjige, vrlo su bitne. Zato one moraju biti kvalitetne i upečatljive, a to se postiže dizajnom, dok se uvjerljivost postiže tekstom na stražnjim koricama. Izgled korica i naslovnica knjige trebao bi biti putokaz o samom žanru knjige.
Također
su mi bitne boje u dizajnu, jer svaka ima svoje značenje i pobuđuje u meni
različite osjećaje. Plava boja u dizajnu romana „Emma” odgovara i muškim i
ženskim čitateljima. Crna boja odgovara nečemu mračnom i mističnom te se u
potpunosti slaže s tim, dok roza boja u dizajnu odgovara sadržaju koji je pun
razigranosti, sreće i opuštenosti.
Zna se dogoditi da
je knjiga izuzetno dobra, ali prvi vizualni kontakt s dizajnom je loš i malo
ljudi će se odlučiti kupiti je ili pročitati.
Mislim da bi optimalna kombinacija slika, teksta i boje trebala vizualno privući čitatelje, jer lijepi dizajn itekako je bitan, a kod digitalnih knjiga toga baš i nema.
Poglavlja i odlomci
Knjiga
je sredstvo komunikacije i osobno volim da su knjige koje čitam podijeljene na
poglavlja, naslove, podnaslove i tako dalje.
Svaka takva podjela
ima svoje opravdanje, odnosno čini jednu cjelinu. Kod čitanja ne volim da je
sve nabijeno u jednu predugačku „kobasicu”, jer za ugodno čitanje bitna mi je
veličina odlomka te razmaci između njih.
Vizualno me privlači sve što je pregledno i čitko, a volim da su naslovi poglavlja ili sama poglavlja numerirana.
Emma
Mustić Zlački
