Moje stablo preko puta

 

moje stablo preko puta
kroz jesen prolazi sve brže i brže
pada kiša, vjetar puše, sa sobom nosi
posljednje lišće
pada i pada lišće
mijenja poznate ulice stare
sve se mijenja, sve prolazi brzo
zima dolazi
no moje stablo preko puta i dalje tu je
dok druge krošnje već kraju dolaze
sve tužnije i tužnije stoje uvenule i
osramoćene i potpuno gole
dok moje stablo zadnji dio ruha miče
i ne ide nigdje i dalje stoji
moje stablo preko puta visoko i snažno
ne srami se ničeg
priča sa mnom, tu je i dalje
ne boji se i već godina ima
stoji visoko i snažno
znade da će novo ruho doći
sve dolazi i sve prolazi
no moje stablo preko puta ne žuri se
nikuda
stoji tu visoko i uspravno čeka novo ruho
čekam, čekam tako i ja
no ti se nećeš 
vratiti


Veronika Sever-Koren

Popularni postovi s ovog bloga

Pismo svima koji su me vrijeđali

Narcisoidnost i narcisoidne osobe

U posjet kazalištu